Umjetna inteligencija (UI, prevednica iz eng. artificial intelligence, skr. AI) je svaki neživi sustav koji pokazuje sposobnost snalaženja u novim situacijama (inteligenciju). Uobičajeno se to ime pridaje računalima i računalnim sustavima. Izraz se neosnovano primjenjuje i na robote, jer njihov sustav ne mora nužno biti inteligentan. Umjetna opća inteligencija definirana je kao autonoman sustav koji nadilazi ljudske sposobnosti u većini ekonomski vrijednih zadataka. Ograničena je svaka umjetna inteligencija namijenjena rješavanju problema. Svi dosadašnji oblici umjetne inteligencije pripadaju ovoj skupini jer su ograničeni na rješavanje samo određenih problema i nemaju vlastitu svijest niti razumijevanje. Čovjek još nije u stanju proizvesti svjesnu umjetnu inteligenciju, koja bi se približila čovjekovoj i svjesno razumijevala i rješavala probleme. Mogućnost izrade svjesne umjetne inteligencije za sada je predmet filozofskih rasprava.

Prve je teorijske radove o umjetnoj inteligenciji 1950-ih objavio Alan Mathison Turing, koji je ujedno osmislio test prema kojem se ispituje inteligencija nekoga stroja (tzv. Turingov test), a prvim takvim računalnim programom smatra se The Logic Theorist (1955). Sustavnija istraživanja provode se od sredine 1950-ih, osobito potaknuta kongresom 1956 (gdje je pojam skovan) na sveučilištu Dartmouth (New Hampshire, SAD), koji je organizirao John McCarthy (1927–2011), kojega se danas smatra začetnikom umjetne inteligencije, kao autora osnovnoga programskog jezika LISP-a (1958). Nakon početnih prognoza o brzom razvoju inteligencije mjerljive s ljudskom, u 1960-ima razvidnom je postala sva složenost toga procesa, pa su se istraživanja usmjerila prema parcijalnim rješenjima: 1961. razvijen je program koji je igrao na razini šahovskoga majstora, 1965. stroj koji se koristio rezolucijom kao metodom logičkoga zaključivanja, iste je godine započeo rad na glasovitom ekspertnom sustavu Dendral, a 1966. stvoren je prvi program za »čavrljanje« ELIZA. U 1970-ima razvijen je programski jezik PROLOG, te potom prvi zaista uporabljivi ekspertni inteligentni sustavi poput MYCIN-a, koji je mogao dijagnosticirati bakterijske krvne infekcije i preporučiti liječenje, iako nije imao dovoljnu širinu znanja; rješenje je pronađeno u umrežavanju više tisuća računalnih procesora, što je ostvareno projektom računala Connection Machine (ujedno prvi primjer umjetne neuronske mreže). Od sredine 1990-ih do danas primjetan je snažan razvoj umjetne inteligencije: šahovski sustav Deep Blue pobijedio je 1997. svjetskoga prvaka Garija Kasparova, od 2011. virtualni asistenti poput Appleove Siri (također Microsoftova Cortana i dr.) upravljaju aplikacijama na temelju glasovnih naredbi, a Google Translate omogućuje sve uspješnije brzo prevođenje s jednoga jezika na drugi. Roboti poduzeća Boston Dynamics, poput humanoidnog Atlasa (2013) i četveronožnog Spota (2016), sposobni su percipirati svoje okruženje te su primjer zavidne motorike i ravnoteže. Programi DALL-E (2021) i Midjourney (2022) osmišljeni su za generiranje digitalnih slika na temelju tekstualnog opisa, a slični su razvijeni i za glazbu. Veliki jezični model ChatGPT (2022) prihvaća upute u obliku teksta, slike ili glasovnih naredbi te se može rabiti za stvaranje tekstova na više jezika i u različitim »stilovima« (primjerice leksikografski, novinski ili književni), za programiranje ili stvaranje mrežnih stranica, rješavanje zadataka i dr., dok se napredni sustavi za potporu vozačima automobila ADAS (akronim od engl. Advanced Driver Assistance Systems) koriste računalnim vidom za unapređenje sigurnosti u vožnji.

Iako je umjetna inteligencija integralni dio računalne tehnologije koji se rabi svakodnevno (poput internetskih preglednika i dr.), njezin razvoj prate pitanja i nedoumice oko autorskih prava, privatnosti podataka, sigurnosti, zlouporabe »lažnoga« sadržaja (tzv. deepfake koji se rabi za stvaranje uvjerljivih slikovnih, audio i videoobmana), kao i izazovi poput tzv. problema crne kutije, odnosno otežane ili čak nemoguće procjene namjere i posljedica korištenja takvih sustava zbog načina na koji složeni algoritmi strojnog učenja internaliziraju podatke. Stoga se, osobito pojačano u novije doba, usporedno s tehnološkim razvojem sustava umjetne inteligencije otvaraju mnogobrojna etička i pravna pitanja u vezi s mogućnosti, opravdanosti i ograničenjem njezine primjene.

Sve datoteke su preuzete s interneta